U siječnju 1896. g. objavio je Franjo Bučar u časopisu Gimnastika članak “Hockey na ledu”, čiji naslov ne odgovara njegovom sadržaju jer u njemu opisani elementi tehnike i taktike igranja i pravila sinteza su načina igranja i pravila bandya i hokeja na travi.

U siječnju 1896. g. prikazao je Franjo Bučar polaznicima Tečaja za učitelje gimnastike u Zagrebu elemente tehnike i taktike igranja i pravila u Hrvatskoj do tada nepoznate športske igre koju je Franjo Bučar nazivao “hockey na ledu”, a koja je ustvari bila sinteza bandya i hokeja na travi. Kad se u veljači 1896. g. zbog topline vremena otopio led, polaznici Tečaja za učitelje gimnastike počeli su istim rekvizitima igrati “hokej na livadi” kako je Franjo Bučar nazivao hokej na travi.

Godine 1908. hokej na travi počinje se igrati u športskim klubovima, pa su 30. kolovoza 1908. g. članovi Kluba “Šišmiš” i SŠK “Concordia” odigrali u Samoboru prvu javnu utakmicu u hokeju na travi u Hrvatskoj, koja je završila omjerom 0 : 4.

Za vrijeme atletskog mitinga na Elipsi 17. lipnja 1911. održana je prva javna utakmica hokeja na travi u Zagrebu između dvije momčadi Concordie. Nastupili su hokejaši protiv kombinirane muško ženske ekipe hokejaša. Hokejaši su pobijedili, ali teško sa 3 : 2, družinu u kojoj su nastupile: Zlata Baumeister, Greta Brugstaller, Milada Grund, Erna Rozmanith, Ljubica Žlebačić, Vijka Fabris, i Ljerka Amšel, pojačane sa Milivojem Sekulićem te Ervinom i Romanom Rozmanithom. U ženskom dijelu sekcije bile su još i Paula Amšel, Vera Mihaljinec, sestre Cveta i Ivka Smekal, Micika Kopfer itd.

Zagrebački tjednik Ilustrovana športska revija objavio je 1920. godine u serijalu od osam članaka prvi prijevod na hrvatski jezik pravila hokeja na travi Engleskog hokejskog saveza.

U jesen 1935. g. odigrano je prvo službeno prvenstvo Zagreba u hokeju na travi. Sudjelovale su momčadi “Concordije” i “Marathona” i u dvije utakmice odlučile o prvaku. U prvoj utakmici 29. rujna “Concordia” je pobijedila rezultatom 3 : 2 (2 : 1), a u drugoj koja je odigrana 20. listopada pobijedila je također “Concordia” omjerom 1 : 0 (1 : 0), i tako postala prvi prvak Zagreba.

U srijedu 15. travnja 1936. g. održana je u Zagrebu u prostorijama SK “Marathon” Ilica 37/I., osnivačka skupština Jugoslavenskog hockey saveza. Sudjelovali su izaslanici zagrebačkih klubova “Concordije”, HAŠK-a i “Marathona”. Za predsjednika je izabran Veljko Ugrinić, a za tajnike Branimir Borić i Antun Mayer.

Kolarski majstor Franjo Habjanić izradio je 1936. g. prvu domaću hokejsku palicu, čime je stvoren osnovni uvjet za omasovljenje hokeja na travi.

U jesen 1937. g. prvi put u prvenstvu Zagreba sudjelovale su tri momčadi. Naime “Marathon” je osnovao drugu momčad koja se odmah uključila u prvenstvo Zagreba koje se igralo po dvostrukom bod-sustavu. Momčad “Concordije” premoćno je osvojila prvenstvo bez izgubljenog boda i primljenog zgoditka.

U svibnju 1938. g. SK “Marathon” u svom športskom parku kraj Save dovršio je izgradnju i otvorio prvo igralište u Hrvatskoj koje je bilo namijenjeno isključivo za igranje hokeja na travi.

Početkom ožujka 1939. g. hokejaši na travi SK “Marathon” gostovali su u Italiji i u subotu 4. ožujka odigrali u Genovi prvu službenu međunarodnu međuklupsku utakmicu u povijesti hrvatskog hokeja na travi. Poraženi su od sveučilišne reprezentacije sjeverne Italije omjerom 0 : 3 (0 : 0), a u nedjelju 5. ožujka “Marathonci” su igrali u Monzi neodlučeno 0 : 0  s ekipom GUF iz Milana.

U subotu 1. travnja 1939. g. odigrana je u Zagrebu prva službena međunarodna utakmica u hokeju na travi u Hrvatskoj. Sastali su se hokejaši “Marathona” i GUF-a iz Genove, a pobijedili su gosti omjerom 4 : 2 (3 : 1). U nedjelju 2. travnja odigrana je prva međunarodna reprezentativna utakmica u hokeju na travi u Hrvatskoj između Zagreba i Genove, a utakmica je završila neodlučeno 1 : 1 (0 : 1).

Dr. Zvonko Pfaff preveo je 1939. g. pravila hokeja na travi koja su umnožena u pet primjeraka, a izrađen je i “Pravilnik  saveznih prvenstvenih utakmica”.

Sredinom svibnja 1939. g. završeno je prvenstvo hokejaša. Prvo mjesto s 10 bodova osvojila je “Concordija” II., drugi je bio “Marathon” I. s 8 osvojenih bodova, treće mjesto osvojila je sa 6 bodova do tad neprikosnoveno najbolja zagrebačka momčad “Concordia” I., četvrti je bio “Marathon” II. s 3 boda, peti HAŠK s 2 boda i posljednja momčad bila je “Concordia” III. s 1 bodom.

Početkom listopada 1940. g. počelo je prvenstvo hokejaša na travi, a završeno je u nedjelju 27. listopada. Prvo mjesto osvojila je “Concordia” I. s maksimalnih 8 bodova i razlikom zgoditaka 22 : 1, drugi je bio HAŠK s 4 boda, treći “Marathon” I. s 3 osvojena boda, četvrti “Marathon” II. s 3 boda i peta “Concordia” II. s 2 boda.

U lipnju 1941. g. počelo je natjecanje za “Zalokarov pokal”. Sudjelovali su “Concordia”, HAŠK i “Marathon”, a u finalnoj utakmici 15. lipnja “Concordia” je pobijedila “Marathon” omjerom 1 : 0.

U subotu 25. travnja 1942. g. reprezentacija Hrvatske u hokeju na travi igrala je u Rimu protiv reprezentacije Italije i izgubila 0 : 2 (0 : 1). U nedjelju 26. travnja reprezentacija Zagreba pobijedila je u Rimu klub “Dopolavoro ministero lavori publici” omjerom 1 : 0 (0 : 0).

U svibnju 1942. g. prestala je aktivnost hokejaša na travi u Zagrebu i nije obnavljana do kraja rata.

Nakon završetka Drugoga svjetskog rata u našim krajevima populariziran je športski pokret što je omogućilo i širenje hokejskog športa u Hrvatskoj (Zagreb, Karlovac, Kutina, Zabok, Krapina, Osijek, Šibenik, Drniš, Konjšćina, Borovo, Sv. Ivan Zelina, Sv. Križ Začretje).

Prvi  trenerski tečajevi za nastavnike tjelesnoga odgoja srednjih škola održani su u Zagrebu nakon Drugoga svjetskoga rata, 1948. godine. Rezultat toga rada bila su srednjoškolska prvenstva Zagreba u hokeju na travi. Voditelj Tečaja Fedor Radoslav.

Godine 1949. oformljen je "Savez hokeja na travi Hrvatske" u Zagrebu. Prvenstva se organiziraju na gradskoj razini (Zagreb), a od 1950. godine i na republičkoj za muškarce.

Žarište hokejskoga života u nas vezano je za Zagrebački hokejski centar koji je utemeljen 8. svibnja 1950. godine. Na tome prostoru, godinama je bilo odlagalište leša iz obližnje gradske termoelektrane, dok je kao pogonsko gorivo služio ugljen. Taj leš bio je građevni materijal za prvo hokejsko igralište. Kasnije se gradi teren s prirodnom travom.

Godine 1951. osnivaju se posebne ženske sekcije hokeja na travi pri postojećim muškim hokejskim klubovima, te se uskoro počinju održavati gradska, a zatim i državna prvenstva u hokeju na travi za žene.

Utemeljeno natjecanje veteranskog uzrasta pod imenom Cup veterana za koji je izrađena brončana statua koja se je kao prelazni poklon udjeljivala pobjedniku kupa u tekućoj godini.

Ideju izrade statue potaknuo je Ivica Miletić, igrač Jedinstva. U izradu kipa uključio se je akademski kipar Alfred Pilc. Kao predložak kipa poslužila je fotografija vratara Jedinstva, dr. Radoslava Škarice, dugogodišnjeg vratara i nacionalne momčadi, te uglednoga rendgenologa.

Veterani pokretači te akcije, koji su i pokrili nastale troškove, upisani su abecednim redom uz drveno postolje statue, a bili su to sljedeći športaši:

Blau dr. Boris, Büchler dr. Alfred, David Alfred, Delfin ing. Slavko, Donoval Ivo, Fülepp ing. Abdon, Kratki Valter, Lapaine Franjo, Matić Branko, Mayer Antun, Miletić Ivo, Pfaff dr. Zvonko, Pfaff ing. Miljenko, Premužić ing. Mirko, Radoslav Fedor, Rulic Stjepan, Schwarz Dragutin, Šarčević Milivoj, Škarica dr. Radoslav, Šplait Mladen, Šubat dr. Zvonko, Terković Đuro, Weinert Jurica, Zalokar Franjo, Zubčić Boris.

Kasnije je zbog "zamora materijala" nakon 1961. godine došlo do prekida održavanja toga tradicionalnog Turnira. Međutim kvaliteta brončane statue i njezina očuvanost potaknuli su organizatore 19. Alpskog kupa za muškarce održanog u Zagrebu, da taj kip bude sastavni dio loga, te plakata i knjižice programa Turnira.

Fedor Radoslav objelodanio je godine 1952. djelo pod naslovom "Hockey na travi". Na 112 stranica, te 45 fotografija i crteža pružio je priliku našoj javnosti da se prvi puta sustavno upozna sa hokejskom igrom, što je bilo prvo štivo takove vrste u nas.

Ustroj Sudačke organizacije godine 1953. Osobiti doprinos razvoju sudačkoga kadra dao je Ivo Zlatar, desetljećima ključna osoba u hokejskom športu. Branko Ovčarić, bivši predsjednik Zbora sudaca HHS-a je bio kotač zamašnjak djelovanja i razvoja sudačkoga kadra u Hrvatskoj.

Od godine 1953. u Zagrebu počinje se igrati dvoranski hokej za vrijeme zimskoga razdoblja, koji dobiva mnogo pristaša osobito među mladima, te buja sve do naših dana.

Fedor Radoslav, Jedan od pokretača sudačkog razvoja u nas,kojem je F.I.H.-a 1951. godine priznala status suca, 1955. godine dodijelila mu je naziv međunarodnoga suca sa iskaznicom pod rednim brojem 105., te je tako postao prvi sudac s F.I.H. kategorijom u ondašnjoj Jugoslaviji.

Živko Radan, sveučilišni nastavnik autor je djela "Hokej na travi" izdanoga u Zagrebu 1966. godine na 392 stranice. Kako sam autor kaže u Predgovoru "Priručnik je u prvom redu namijenjen trenerima, instruktorima i igračima hokeja na travi, …“

Na "VIII. Mediteranskim igrama" u Splitu, državna reprezentacija osvojila je prvo mjesto i zlatnu medalju čije boje su branili istaknuti hokejski igrači iz Hrvatske.

Osvajači zlata iz Hrvatske: Mladen Radić, Vladimir Škrlec, Željko Vinski, Ivica Pravica, Antun Jurgec, Ivica Prahin, Milanko Sučević, Željko Ivić.

Ivo Zlatar bio je član Izvršnoga savjeta F.I.H.-e od 6. 8. 1980. godine pa sve do svoje smrti 21. 12. 1998. godine, te je bio prvi i do nedavno jedini predstavnik naše sredine u bilo kojem organu te međunarodne federacije.

Prvo igralište s umjetnom podlogom punjeno pijeskom, izgrađeno je u Športskom parku "Mladost" u Zagrebu 1988. godine.

Izbor umjetne podloge zaustavio se je na renomiranom proizvođaču DESSO DLW, a vrsta je Sportilux Hockey. Sustav za polijevanje je kasnije izabran, a bio je Rain Bird.

Godine 1999. na "2. Mediteranskom kupu" u Aleksandriji hrvatska muška reprezentacija osvojila je treće mjesto i brončanu medalju.